5 osobina koje nas vode ka uspjehu - Global Thinkers Hub

5 osobina koje nas vode ka uspjehu

Znate one ljude što su rođeni pod srećnom zvijezdom?  One što im nekako ide sve od ruke? One što se uvijek nađu u pravo vrijeme na pravom mjestu? Ima ih svuda, kreću se tu oko nas i uživaju u prilikama koje im se pružaju i uspjesima koji im dolaze. Nekako uspijevaju da uvijek budu inspirisani i lepršavi, stalno su nešto zauzeti, svuda stignu, svakog poznaju, kao da su neke super zvijezde svog života.

A da li je zaista srećna zvijezda ono što im je pomoglo? Da li su zaista po rođenju dobili sve te sjajne prilike? Ili postoji samo nešto što su radili malo drugačije, malo bolje, malo pametnije, malo smjelije od ostalih? Hajde da saznamo!

Još 70-ih godina je otkriveno da uspjeh ima strukturu, a da se ta struktura sastoji od niza životnih stavova, pristupa, strategija, principa, kako god da ih sami nazivate, koje pojedinac koristi kao svoje standarde, načine funkcionisanja i smjernice života.

Dakle, zaista postoje ponašanja koja čine razliku, odluke koje nas vode ka tome da i mi otkrijemo tu srećnu zvijezdu i putiće koji nas vode do pravog mjesta u pravo vrijeme.

Dobra vijest je da, iako možda do sada nismo imali ta posebna ponašanja i strategije, zaista nikada nije kasno da ih usvojimo i primjenimo. Dakle, učljivi su, mogu se utrenirati, mogu se usvojiti i mogu postati dio naše svakodnevice. A onda, naravno, donose i rezultate na poljima koja su nama značajna i na kojima želimo to nešto što zovemo uspjehom.

Važno je napomenuti da, iako uspjeh ima strukturu, ne postoji jedinstvena definicija šta uspjeh jeste. Naime, svako od nas ima svoju personalizovanu ideju uspjeha koji želi da postigne i to je jedini uspjeh oko kojeg vrijedi da se trudimo. Sve nametnute ideje šta je to za nas dobro, bitno i pravo prosto neće donijeti onaj osjećaje zadovoljstva, ispunjenosti i napretka koje naš lični uspjeh sa sobom nosi. Stoga, spakujte u kofere svoje vizije vašeg najljepšeg uspjeha, vežite pojaseve i krenimo lagano u obilazak osobina koje nas vode na željenu destinaciju

1. Jasno odredište

Cilj, vizija, pravac, put, nazovite to kako želite i upamtite da je to neizbježna stvar koja krasi svakog uspješnog čovjeka. On prosto zna gdje je krenuo u životu. Vidi sebe u budućnosti ko je, šta je, šta posjeduje, šta radi i, pošto je ta slika tako savršeno jasna, jasno mu je na svakodnevnom nivou u šta će da ulaže svoje vrijeme i energiju i na osnovu kojih kriterijuma će da donosi odluke. Kriterijumi su jednostavni – da li me ova stvar vodi ka mom cilju ili ne? Ako da, može. Ako ne, hvala, ne hvala.
Možemo to naslikati malo razumljivijim primjerom, onako da se može objasniti i djeci u vrtiću i našoj staroj baki: kada odlučite da idete na putovanje, vi odredite gdje ćete putovati, bar otprilike, ako ne grad, onda bar zemlju. Kada znate u koju zemlju idete, znate i kakvu odjeću da spakujete, treba li vam pasoš, kojim putem idete, koliko vam goriva i novca treba i koliko ćete okvirno da vozite.

Prosto, imate neki plan i svoje najvažnije resurse (vrijeme i novac) uskladite sa planom. U suprotnom, rasipate se, trošite svoje vrijeme, energiju, novac, sebe na nešto za šta ne znate ni šta nosi ni da li će vam se dopasti. Imati bilo kakav plan bolje je od nikakvog plana.

2. Spremnost da se mrdne sa mjesta na kom smo

Znate već ono, izlazak iz zone komfora, upuštanje u nepoznato, rizikovanje itd. Svi smo to već čuli, načuli, isprobali, i budimo iskreni – u početku uopšte nije zabavno. Svi naši strahovi koji su ikada posijani u naš nesvjesni um, eto baš tog trenutka odluče da izađu i da nam objasne da radimo nešto što nije pametno. Okolina ne pomaže, jer nam govori isto što i taj uplašeni glasić u glavi. Stomak ne pomaže, jer čvorom koji osjećamo potvrđuje da smo možda malo prolupali pa radimo sebi ovako nešto. 

Da se razumijemo, malo ko i malo šta u tom trenutku može da nas umiri, jer da je mir ono što je moguće postići u ovoj fazi, ta vaza se svakako ne bi zvala „izlazak iz zone KOMFORA“.

I da stvar bude gora (ili zanimljivija), naš nesvjesni um je prosto kreiran tako da nas svim silama zadrži u poznatom i provjerenom okruženju/stanju/ponašanju. E, ali tu je i jedna začkoljica – ako se tu gdje smo trenutno ne nalazi ono što jako želimo, mi to onda nikada nećemo ni imati. Jedna opcija je da prosto prihvatimo da to nećemo imati i da nam je život sasvim u redu bez toga. Ako ipak ne, onda je zaista sve što nam preostaje to da stisnemo petlju, udahnemo duboko, zaustavimo navale strahova i misli prije nego se namnože, i samo krenemo. Zakoračimo u mrak, opipamo nepoznato tlo, pa onda napravimo još jedan korak. Tu već postaje jasno da smo preživjeli, da smo čitavi i da ćemo se očito uspjeti snaći i na ovom nepoznatom terenu. I tu već polako postajemo sami sebi carevi što smo se usudili na ovako nešto. Ostatak priče je istorija. 🙂

3. Rješenja kao jedini prioritet

Kažu da se na muci poznaju junaci i ako ste zaista vidjeli neke bliske ljude kako se snalaze u izazovnim situacijama, svakako ste mogli da primjetite ko je junak, a ko kraljica drame. Junaci su poznati po tome što smiruju situaciju, bave se iznalaskom rješenja i zaobilaze polemisanje o tome ko je krivac, bar u tom periodu dok se sve ne sredi.

Prosto, nema vremena za kukanje, paralizu, traženje krivaca, žaljenjem za tim što smo pogriješili, jer svaki trenutak vremena koji uložimo u pogrešnom pravcu samo vodi ka pogoršanju situacije koja poslije ima još komplikovanije rješenje.

Mudrost leži u par prostih pitanja: šta može sada i odmah da se uradi da stvari budu bolje? Ima li još nešto što može da se uradi? Aha. A još nešto? I jel’ to stvarno sve što možemo da uradimo ili ima još nešto? Jesmo sigurni da nema još neki način? Aha, znači ima i taj. (i tako nastavljamo pitanja dok rješenje ne bude spremno i sprovedeno).
Ovdje je važno napomenuti da nismo svi spremni za rješenja, jer nekada nam je drama u kojoj smo super izgovor da se ne bavimo drugim, važnijim stvarima. Da ne preuzmemo odgovornost. Znate već one ljude koji uporno kukaju oko iste stvari svima redom, a nikada nisu ni pokušali da usvoje neko od rješenja koje im je ponuđeno. Pustite ih, nisu spremni. Bavite se sobom. Jeste li vi spremni da stvarno i zaista potpuno sasvim potpuno pronađete rješenja za vaše probleme? Ako jeste, čestitamo, na putu ste do boljeg života.

4. Ne prate standarde, postavljaju standarde

Kada pogledamo kroz istoriju velike ljude, nebitno iz koje oblasti, jedna stvar im je vrlo zajednička – bili su inovatori i uradili su nešto što do tada niko nije.Odlučili su da nešto ne mora kao inače i da može drugačije, odlučili su da oni znaju bolje od ostatka svijeta. I nakon velike upornosti i truda, svijet ih je poslušao.
Bili su toliko uporni u odluci da istjeraju svoju viziju, da su bili spremni i gorjeti na lomači samo da ne odustanu od svoje istine. Jeste li se ikada osjećali tako? Radi se o tome da mi ljudi i jesmo došli na svijet da svi ostavimo neki lijep trag, nebitno da li u svojoj kući, komšiluku,gradu, državi, branši ili na cijelom svijetu.

Došli smo da nešto doradimo, pomjerimo i promijenimo, ali često od straha ne vidimo tu svoju veličinu.

Uspješni ljudi je vide i osjećaju. I da se razumijemo – i oni često sumnjaju u sebe, ali znaju da vrijedi rizikovati, pa makar sve propalo.
Još jedan izazov je to što svaki izlazak iz ustaljenih šablona podrazumijeva da vam se cijela okolina natovari na vrat da vam objasni da ste pošli stranputicom i da ćete upropastiti svoj život. Tu je važno ostati na nogama i uporno pratiti svoj put sa jasnom idejom da je bolje otići i svojom ličnom stranputicom, nego tuđim utabanim putem. Jer šta je stvarno najgore što može da se desi? Ali zaista?

5. Žele ispunjenost po cijenu sigurnosti

Sigurnost je izrazito važna svakom čovjeku, bilo da je materijalna, bilo da je sigurnost ostanka na radnom mjestu ili ona bezbjednosna. Svi je volimo, svima nam godi kada nas ušuška, kada se osjećamo zaštićeno. Ali mora li sigurnost biti prioritet broj jedan i glavni kriterijum za donošenje odluka? Odgovor je: nikako. Čak šta više, čuvanje sigurnosti je klopka koja nas može zauvijek držati na mjestu u kojem se ne osjećamo ispunjenima, ali se eto osjećamo sigurnima. I dok stojimo u tom mjestu, zauvijek se osjećamo kao u čekaonici života, nadajući se da će jednom doći nama sve to što želimo, da nećemo mi morati izaći iz svoje sigurnosti i otići po to.
Nažalost, to se neće desiti,  makar u tom mjestu stajali i čekali još 300 godina. 
I tu dolazimo do velike razlike koja čini razliku: uspješni ljudi su spremni da žrtvuju sigurnost za svoje više ciljeve.

Spremni su da napuste sve, ulože sve, promijene sve, samo da dođu do tog nečega tako važnog i ispunjavajućeg, tog nečega zbog čega se osjećaju živima.

Sigurnost im nije dovoljna. Sigurnost im ne donosi mir i ispunjenje. 
Svi smo mi nekada žrtvovali sigurnost za nešto važno, bili hrabri i odvažni za neki cilj, samo često zaboravimo da to imamo u sebi i da i mi to možemo. A možemo, zar ne?

Ovo je samo pet osobina ljudi koji su “rođeni pod srećnom zvijezdom” i koji su se “našli u pravo vrijeme na pravom mjestu”. Ovo je jedan brzinski skok u svijet onih koji “uvijek imaju sreće” i kojima se sve nekako “servira u životu”.

Ako želite i sami da budete dio tih srećnika i da osjetite koliko je super biti na njihovom mjestu, dovoljno je da samo usvojite navedenih pet osobina i to je to. Ništa više. Samo toliko. I svijet je vaš! 

Srećno!

Autor: Martina Đokić
Preuzeto sa: kosmo.at